Ala je lijepa naša Anka!
Istina je li? Ili san?
Tresu se bor i jela tanka,
Zaviđajuć joj struk tanan.
U lugu slatki zbor slavulja
Šuti uz njezin slađi glas;
Nad njome trepti roj metulja
Mnijuć da jcvijetak njen obraz.
Dive se u vrtu krasne ruže,
Gledeć taj lica, usta raj;
Vjetrici zračna krila pruže,
Da ju odvedu u svoj gaj.
Niz stijenu prska, u dol skače
Brože i brže vodopad:
Gdje, igrajuć se prst namače,
Da ga poljubi, nosi hlad.
Tako sve čezne da ju prati
I grli, ljubeć njezin slijed;
Samo ja moram ovdje stati,
Gdje me začara njen pogled.
STANKO VRAZ