RETURN TO MAIN PAGE
 
CVITJA RAZMIŠLENJE I  ŽALOSTNO PROTUŽENJE

Kak ste lipo, drago cvitje,
Tak ste brzo premineće;
Daste spoznat da veselje
Neg magnutje je trpeće.
Ako zora vas poliva,
S čistom rosom okripiva;
Al vas sunce povenuje,
Na zapadu iskončuje.
Što vam daje u liposti
Tihi siver batrivosti,
Povekšuje u žalosti
Nagla juga čalarnosti.
Tada diku pogubite,
Vsu ljubeznost preminite,
Daste spoznat, drago cvitje,
Da je radost neg magnutje.
Vim od mene ste srićnije,
V kratkom žitku povolnije;
Mirno, dično prebivate,
Jedan konči dan vživate.
Al ja nebog vse tugujem,
Nit hip, nit čas ne radujem;
Ja mi mladost ljuta žalost,
Srića moja neg čermernost.
U kolipki majku zgubih,
U ditinstvu otca stužih,
Imam krila prekinuta,
Do dva bratca poginuta.
Milu sestru koju ljubih,
U nevolji sad zaćutih,
Ljubu dragu s kom se dičih,
Jur od davna da ne vidih.

FRAN KRSTO FRANKOPAN